Dragi moji, nadam se da ste dobro i da ste uspešno startovali ovaj dan koji je pred Vama. U današnjem blog postu sa Vama ću podeliti kako se bolje organizovati i da li je stvarno stvar u organzaciji ili ,,čuči” tu još nešto!
Dobro mi došli!
Moja kratka priča praćena iskustvom!
Prenatrpanost obaveza, svi žele nešto odmah i sada, javi se ovom, pomozi ovom, donesi to, završi to… Gotovo su svakodnevne reči koje sam slušao i izvršavao. Od tolike zbrke, iscrpeljnosti osetio sam preopterećenost. Kao da ona sama po sebi već na samom početku nije očigledna pojava, zar ne?
Želeo sam sve da stignem i da svaki dan bude hiperproduktivan, da budem sebi na raspolaganju, da imam vremena za sebe, za porodicu, za gazdinstvo, za pčelarstvo, za akademiju + stalne obaveze koje su zahtevale pomaganje i dodatne radove na obradi njive. Jednom rečju ONO ŠTO SE HOĆE NIJE TEŠKO! Poznato ti je ova uzrečica, jer u mom kraju je ljudi često koriste, aludirajući na to da ste neradnik ili lenština?
Tako je ta prenatrpanost trajala zaista dugo i nije bila podnošljiva više. Zaseo sam i krenuo da pravim plan obaveza koji po meni na kraju nije radio – Sigurno se pitaš ZAŠTO? Zato što nikako nisam mogao da se organizujem, do te mere da mogu da predvidim kada ću morati nešto dodatno završiti, a ako nešto ne završim onda bih osećao krivicu. Planiranje obaveza unapred pravljenjem plana za mene nije pilo vodu, pa sam na kratko odustao od toga!
Kako sam otkrio da nije stvar u organizaciji?
Svaki dan je bilo sve gore, iscpreljenost, malaksalost, bezvoljnost,… neko bi pomislio Sima ode u depru. Na svu sreću nije bila depresija već JASNO POSTAVLJANJE GRANICA i PREVELIKA BRIGA!
Šta me je sprečavalo da postavim svoje jasne granice, a sprečava i tebe isto?
- IZGOVORI I UVERENJA – volim da kažem da su uverenja sistem naše građevine, doživljaja sebe i sveta na osnovu naših filtera. Kada se odvežemo od izgovora, sekundarne dobiti koju imamo od ograničavajućeg uverenja i kada jasno i precizno znamo šta želimo za sebe i šta nam je prioritet, tada će postavljanje granica doći potpuno prirodno.
- OSEĆAJ DA SI NEŠTO SKRIVIO/LA – moram priznati da to nosimo od našeg rođenja, pa sve do toga kako smo odgajani nekako taj osećaj krivice ako nešto ne uradimo ili nekom ne pomognemo duboko je satkana u nama od sitnih čestica neurona.
- TVOJ ODRAZ KOJI VIDIŠ DOLE (TVOJA SENKA KOJA TE PRATI) – ako mene pitate senka i vaš odraz u ogledalo je odraz vaših strahova da pokažete svetu ono ko jeste. Jer iz straha da nije dobro, nepoželjno i da će nas zbog toga odbaciti.
- OSEĆAJ DA STE SVIMA DUŽNI (OSEĆAJ DUŽNOSTI) – MORAM DA POMOGNEM, MORAM BITI DOBAR… najvažniji zadatak kod ovog segmenta jeste da osvestimo šta sebi govorimo kako u sebi tako i na sav glas. Koje je to opravdanje za odustajanje od sebe kako bismo preispitali istinitost odluke koje smo doneli i naučili kao jako mali.
NE MOŽEMO SVETLETI DOK NE PRIHVATIMO SVOJU SENKU
ALEKSANDAR SIMIĆ – tokom anksioznosti
Prevelika briga i njeno rešenje!
Ovde želim odmah sa Vama da podelim vežbu bez nekog uvoda jer svi znamo šta je briga, a najviše oko čega brinemo. Samo nismo svesni da je i briga sastavni deo preopterećenosti mislivši da nam je organizacija potrebna.
VEŽBA: Svakog dana 1h ostavi za brigu, najbolje uveče. Uzmi papir i olovku ,,dođi” u zakazano vreme sa tvojom brigom i taj jedan sat koji si odvojio/la izbrini sve, na silu ako treba. Brinem za platiu, brinem za posao, brinem za ispite, brinem za život, brinem za ljubav….
IZBACI IZ SEBE SVU BRIGU NA PAPIRU JER PAPIR TRPI SVE!
Želiš da naučiš kako da se oslobodiš granica i briga još efikasnije?
Prijavi se za konsultaciju gde ćemo zajedno naći naprikladnije rešenje za tvoj problem, jer kažem možda tvoj problem nije u organizaciji, već je možda ukorenjen duboko u tebi jasno postavljanje granica ili jednostavno preokupiranost brigama.